Želite ispravno odvajati otpad, ali niste sigurni kamo što ide? Ovaj kompletan vodič riješit će vas svih nedoumica

U današnjem društvu, odvajanje otpada postalo je nužnost, ali i odgovornost prema okolišu. Naša planeta suočava se s velikim izazovima u vezi s prekomjernom proizvodnjom otpada, a pravilno odvajanje i reciklaža mogu značajno pomoći u smanjenju ekološkog otiska.

Nažalost, i dalje postoji mnogo nesporazuma oko toga kako točno odvajati otpad, zbog čega ćemo vam u ovom vodiču pružiti detaljan vodič kroz cijeli proces. Svi možemo doprinijeti čišćem okolišu, a pravi način odvajanja otpada može učiniti veliku razliku.

Uspješno razdvajanje otpada počinje razumijevanjem osnovnih kategorija u koje otpad treba biti svrstavan. Svaka od tih kategorija obuhvaća različite vrste materijala koje zahtijevaju poseban način odlaganja i obrade.

U nastavku ćemo detaljno objasniti što sve spada u svaku od sedam glavnih skupina otpada – papir, plastiku, staklo, metal, biootpad, opasni otpad i mješoviti otpad – uz konkretne primjere i praktične savjete za svakodnevnu primjenu kod kuće. Cilj je pomoći vam da s lakoćom prepoznate gdje koji predmet pripada i time postanete odgovorniji prema okolišu.

Papirni otpad jedna je od najčešćih i najlakše reciklirajućih vrsta otpada, no za pravilnu reciklažu potrebno je znati što se može, a što ne može odložiti u plavi spremnik. Čak i male količine nečistog papira mogu ugroziti cijeli proces recikliranja, stoga je važno pravilno sortirati.

Što spada u papirni otpad:

a) Novine, časopisi i brošure

• Tiskani materijali bez plastičnih dodataka (npr. prozirnih folija ili CD-ova).
• Čak i sjajni papir, ako nije plastificiran, može se reciklirati.

b) Bilježnice

• Bez tvrdih plastificiranih ili spiralnih korica.
• Unutarnji listovi bez tragova hrane, masnoće ili voska.

c) Papirne vrećice i omoti

• Bez plastičnih premaza, metalik folija ili laminacije.
• Trgovačke vrećice i poklon-omoti mogu se reciklirati ako su izrađeni isključivo od papira.

d) Kutije od žitarica, tjestenine, cipela i slično

• Potrebno je ukloniti sve plastične prozorčiće i metalne kopče.
• Prije odlaganja, kutije treba spljoštiti radi uštede prostora.

e) Uredski papir, računi i pisma

• Uključuje papir iz pisača, kuverte (bez plastičnih prozora), fakture i razne račune.
• Samo papir koji nije kontaminiran tintom na bazi ulja ili drugim kemikalijama.

f) Kartonska ambalaža i kutije od jaja

• Ako nisu masne ili mokre.
• Kutije od jaja izrađene od recikliranog kartona posebno su pogodne za ponovnu obradu.

g) Karton za pizzu – djelomično

• Samo gornji dio ako nije zaprljan masnoćom ili ostacima hrane.
• Donji masni dio ide u biootpad (ako je biorazgradiv) ili miješani otpad.

Što ne spada u papirni otpad:

a) Masni, mokri ili jako zaprljani papir

• Salvete, papirnati ubrusi, papir za pečenje.
• Iako su izrađeni od papira, zbog kontaminacije nisu prikladni za reciklažu.

b) Fotografije

• Tretirane su kemikalijama i imaju zaštitni premaz koji ih čini nereciklabilnima.

c) Samoljepljive etikete i naljepnice

• Ljepilo se topi pri recikliranju i može oštetiti strojeve ili stvoriti nečistoće u novom papiru.

d) Tapete i papir s plastifikacijom

• Obično su premazane slojem koji nije moguće odvojiti u procesu recikliranja.

Savjeti za pravilno odvajanje papirnatog otpada:

• Uklonite spajalice, plastične omote i metalne kopče prije recikliranja dokumenata.
• Rastavite i spljoštite kutije – tako će zauzimati manje mjesta u spremniku.
• Ne odlažite mokar ili masan papir – čak i mali komadići mogu kontaminirati cijelu seriju papira i onemogućiti recikliranje.
• Odvojite papirne dijelove koji se mogu spasiti, npr. s kutije za pizzu odrežite čisti dio i odložite ga u papir, a masni dio u bio ili miješani otpad.

Recikliranjem papira ne samo da smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, već i štedimo energiju i resurse jer proizvodnja recikliranog papira troši do 60% manje energije nego proizvodnja novog.

Plastika je materijal koji se koristi svakodnevno u gotovo svim aspektima života, od ambalaže do kozmetike i kućanskih proizvoda. Iako je lagana i praktična, plastika je jedan od najvećih zagađivača okoliša zbog svoje spororazgradivosti. Pravilnim odvajanjem plastičnog otpada možemo značajno smanjiti njegov štetan utjecaj i potaknuti recikliranje.

Što spada u plastični otpad:

a) PET boce od vode, sokova i ulja

• Prepoznatljive po oznaci “PET” ili “1” u trokutu za reciklažu.
• Uključuju i boce za mineralnu vodu, gazirana pića, jestiva ulja.

b) Ambalaža prehrambenih proizvoda

• Čašice od jogurta, posudice za sir, kutije za salate.
• Ambalaža mora biti prazna i isprana od ostataka hrane.

c) Vrećice, folije i plastična pakiranja

• Uključuje najlonske vrećice, plastične omote s proizvoda, rastezljive prozirne folije.
• Neke folije su od više materijala – takve su ponekad nereciklabilne, ovisno o lokalnom sustavu.

d) Poklopci, čepovi, plastični pokrovi

• Često od različite vrste plastike nego boce, ali svejedno pripadaju u ovu kategoriju.
• Mogu se reciklirati i ako su manjih dimenzija, samo ih stavite unutar većeg plastičnog predmeta (npr. boca).

e) Plastične čaše i pribor za jelo (ako su čisti)

• Jednokratna plastika se sve više regulira i zabranjuje, no ako je dopuštena, može se reciklirati.
• Čaše od kave i sokova treba isprati.

f) Ambalaža od kozmetike i higijenskih proizvoda

• Bočice od šampona, sapuna, gela za tuširanje, dezodoransa u plastici.
• Moraju biti prazne, bez ostataka proizvoda.

g) Tetra Pak ambalaža

• Ambalaža koja kombinira plastiku, karton i aluminij (npr. sokovi, mlijeko).
• U nekim gradovima odvaja se s plastikom, u drugima posebno – provjerite lokalne upute.

Što ne spada u plastični otpad:

a) Tvrda plastika i predmeti

• Dječje sjedalice, kantice, igračke, kante, lonci i slični proizvodi.
• Iako su plastični, često su izrađeni od materijala koji se teško recikliraju i ne pripadaju u žuti spremnik.

b) CD-i, DVD-i i njihove kutije

• Iako djelomično plastični, sadrže posebne smole i materijale koji otežavaju reciklažu.

c) Spužve, četke, četkice za zube

• Ovi predmeti sadrže miješane materijale, poput metala, gume i tvrde plastike, koji ne idu u spremnik za plastiku.

Savjeti za pravilno odvajanje plastičnog otpada:

• Isperite ambalažu prije odlaganja – Ostaci hrane i tekućina ne samo da uzrokuju neugodne mirise, već mogu kontaminirati i onemogućiti reciklažu cijelog spremnika.
• Ne bacajte plastiku u plastičnoj vrećici – Vrećica ometa sortiranje i može biti od različite vrste plastike – uvijek sadržaj ispraznite, a vrećicu reciklirajte posebno.
• Stlačite boce i ambalažu – Smanjit ćete volumen otpada i ostaviti više mjesta u kontejneru za druge korisnike.
• Pogledajte oznake na ambalaži – Brojevi unutar trokuta (1 do 7) označavaju vrstu plastike. U većini sustava, plastika 1 (PET) i 2 (HDPE) je najlakše reciklirati.

Plastika, ako se pravilno sortira, može imati dug život i višestruku upotrebu. No, najbolji način da smanjimo plastični otpad je smanjiti njegovo korištenje, stoga birajmo višekratne boce, vrećice i ambalažu kad god možemo.

Staklo je jedan od rijetkih materijala koji se može beskonačno reciklirati bez gubitka kvalitete. Svaka staklena boca ili staklenka koja završi u pravom spremniku potencijalno može ponovno postati korisna, i to uz manji utrošak energije u odnosu na proizvodnju novog stakla. No, kako bi proces bio učinkovit, važno je znati što točno smije, a što ne smije ići u spremnik za staklo.

Što spada u stakleni otpad:

a) Boce od pića

• Boce od vina, piva, sokova, alkoholnih pića.
• Mogu biti prozirne, zelene, smeđe ili druge boje – sve se reciklira.

b) Staklenke od prehrambenih proizvoda

• Teglice od džemova, ukiseljenog povrća, umaka, dječje hrane itd.
• Poklopce skinite i reciklirajte posebno (u spremnik za metal ili plastiku, ovisno o materijalu).

c) Staklena ambalaža bez dodataka

• Ambalaža od kozmetike i lijekova, ako je izrađena isključivo od stakla.
• Mora biti prazna i očišćena.

d) Parfemske bočice

• Ako nisu presvučene plastikom ili ukrašene metalom.
• Poklopac ukloniti i odložiti zasebno prema vrsti materijala.

Što ne spada u stakleni otpad:

Iako je nešto izrađeno od stakla, to ne znači automatski da se smije baciti u stakleni kontejner. Neki stakleni predmeti sadrže druge kemijske spojeve koji ometaju reciklažni proces ili su napravljeni od stakla s posebnim svojstvima.

a) Kaljeno i obojeno staklo

• Vatrostalne posude, staklene poklopce, kaljene čaše i tanjuri.
• Kaljeno staklo ima drugačije točke topljenja i može oštetiti reciklažnu liniju.

b) Prozorsko i automobilsko staklo

• Često laminirano ili kombinirano s drugim materijalima.
• Treba ga odlagati kao glomazni ili građevinski otpad, ovisno o lokalnim pravilima.

c) Ogledala i staklene ploče

• Ogledala sadrže sloj metala (srebra ili aluminija) i nisu prikladna za reciklažu sa standardnim staklom.

d) Žarulje

• Klasične, LED i fluorescentne žarulje imaju složene kemijske sastave i često sadrže štetne tvari (npr. živu).
• Odlažu se kao elektronički ili opasni otpad – nikako u stakleni kontejner.

Savjeti za pravilno odvajanje staklenog otpada:

• Ne morate skidati etikete – Većina modernih sortirnica ima tehnologiju koja automatski uklanja naljepnice tijekom procesa reciklaže.
• Ipak, uklonite čepove i poklopce – Plastični, metalni ili drveni dijelovi se ne recikliraju s istim materijalom i mogu uzrokovati probleme u obradi.
• Isperite staklene posude – Nije nužno da budu sterilne, ali važno je ukloniti ostatke hrane ili tekućina kako se ne bi kontaminirao drugi otpad i privlačili insekti.
• Razbijeno staklo ne ide u spremnik za staklo – Sitni komadi, posebno ako su zagađeni ili pomiješani s drugim materijalima, odlažu se u miješani komunalni otpad. Također, razbijeno staklo može ozlijediti osobe koje rukuju otpadom.

Recikliranjem stakla ne samo da štedimo resurse, već i smanjujemo emisije CO₂. S obzirom na to da se staklo nikada ne raspada potpuno (samo se mrvi), njegovo pravilno odlaganje iznimno je važno za očuvanje okoliša.

Metal je jedan od najvrednijih materijala za reciklažu – može se beskonačno puta reciklirati bez gubitka kvalitete, a njegova ponovna upotreba štedi ogromne količine energije. No, da bi stigao do sortirnice i topionice, mora prvo završiti u pravom kontejneru.

Metalni otpad se često zamijeni za glomazni ili miješani otpad, zato je važno znati što točno spada u metal, a što ne.

Što spada u metalni otpad:

a) Konzerve i limenke

• Od hrane (grašak, kukuruz, riba…), pića (pivo, sokovi) ili kozmetike (pjene za brijanje).
• Bitno je da budu prazne i isprane, bez ostataka hrane.

b) Aluminijska i metalna ambalaža

• Poklopci staklenki, metalni čepovi, tubice od pašteta, čokoladnih namaza, itd.

c) Aluminijska folija i posudice

• Ako nisu masne ili prljave savršeno su pogodne za reciklažu.
• Isprane i spljoštene, štede prostor u spremniku.

d) Male metalne predmete kućanstva

• Tipke, čavli, vijci, ključevi, potrgane metalne olovke, ispražnjene upaljače od metala.

Što ne spada u metalni otpad:

a) Električni uređaji i alati

• Iako sadrže metal, to su EE otpad (električni i elektronički), i zbrinjavaju se drugačije.
• Bušilice, feni, tosteri i slično spadaju u reciklažno dvorište, ne u kontejner za metal.

b) Sprejevi pod tlakom i boce pod pritiskom

• Dezodoransi, lakovi, sprejevi za insekte – sadrže plinove i mogu eksplodirati tijekom prerade.
• To je opasni otpad, ne metalni.

c) Veliki metalni predmeti

• Radijatori, bicikli, metalna vrata, konstrukcije zbog veličine i težine predaju se u reciklažno dvorište ili odvoze putem posebnih akcija prikupljanja glomaznog otpada.

Savjeti za pravilno odlaganje metala:

• Isperite ambalažu – ostatci hrane ili kemikalija mogu kontaminirati ostali otpad i otežati reciklažu.
• Zgnječite limenke i posudice – zauzet će manje mjesta i olakšati transport i obradu.
• Ne odlažite metal u plastičnoj vrećici – ispraznite sadržaj direktno u spremnik za metal, a vrećicu odložite u plastiku (ako je čista) ili miješani otpad.
• Ako niste sigurni je li nešto metalno, pokušajte privući magnetom – većina metala će reagirati (osim aluminija).

Kada pravilno odlažemo metalni otpad, sudjelujemo u cirkularnoj ekonomiji – vraćamo resurse u sustav, umjesto da ih zauvijek izgubimo. Reciklirani metal koristi se za izradu svega, od automobila, bicikala, građevinskih elemenata do novih konzervi i alata. Zato ne zaboravite reciklirati metal.

Biootpad čini velik dio kućnog otpada, a pravilnim odvajanjem značajno smanjujemo količinu smeća koja završava na odlagalištima. Umjesto da trune na hrpi i stvara stakleničke plinove, biootpad se može pretvoriti u vrijedan kompost, odnosno prirodno gnojivo koje hrani biljke i obogaćuje tlo.

Ali da bi biootpad bio ispravno recikliran ili kompostiran, važno je znati što spada, a što ne spada u tu kategoriju.

Što spada u biootpad:

a) Ostaci voća i povrća

• Kore, oguljine, stabljike, peteljke, oštećeni komadi.
• Iznimno pogodni za kompost, brzo se razgrađuju i obiluju hranjivim tvarima.

b) Talog kave i čaj

• Talog od turske ili filter kave, vrećice čaja bez plastičnih dijelova ili spajalica.
• Vrećice od papira ili platna su prihvatljive, ali pazite na etiketu i konac.

c) Ljuske jaja

• Sitno zdrobljene ljuske se lako razgrađuju i sadrže kalcij – odlične za vrtni kompost.

d) Papirnati ubrusi i salvete

• Isključivo oni koji nisu natopljeni kemikalijama, mastima ili plastikom.
• Koristili ste ubrus za obrisati proliveni čaj? Može u biootpad.

e) Uvelo cvijeće, trava, lišće

• Biljni otpad iz kućnih biljaka ili vrta. Također i male grane i korov (u manjim količinama).
• Idealni za kompostiranje.

f) Male količine skuhane hrane

• Ako nije previše masna, začinjena ili proteinski bogata (vidi dolje što se izbjegava).
• Primjerice: komadići tjestenine, riže, kruha ili povrća bez masnoće.

Što ne spada u biootpad:

Neki organski materijali mogu djelovati kao “bio,” ali zapravo ometaju proces kompostiranja ili predstavljaju sanitarni rizik. Evo što treba izbjegavati:

a) Meso, kosti, riba

• Brzo se kvare, privlače životinje i mogu izazvati neugodne mirise.
• U nekim sustavima biootpada su dopušteni, ali u kućnom kompostiranju ih izbjegavajte.

b) Mliječni proizvodi

• Jogurt, sir, maslac, mlijeko – sve to može izazvati truljenje, neugodne mirise i razvoj plijesni.

c) Jako masna i začinjena hrana

• Ulje, umaci, čips, masni ostaci pečenja. Masnoća se sporo razgrađuje i može “ugušiti” kompost.

d) Plastificirane ili “bio” vrećice s upitnim certifikatom

• Samo certificirane kompostabilne vrećice su dopuštene. Obične plastificirane vrećice, čak i one s natpisom “bio,” često nisu razgradive.
• Provjerite oznaku “OK compost” ili slične europske certifikate.

e) Izmet kućnih ljubimaca

• Mačji i pseći izmet, čak i ako su na biljnoj prehrani, sadrže štetne bakterije i nisu prihvatljivi za biootpad.
• Odlažu se u miješani otpad (ili posebno, ako postoji sustav za to).

Savjeti za pravilno odvajanje biootpada:

• Kompostirajte kod kuće ako imate vrt, dvorište ili balkon – i time pretvorite kuhinjski otpad u vlastiti prirodni gnoj.
• Koristite biorazgradive vrećice označene certifikatom – obične plastične vrećice ometaju cijeli proces prerade biootpada.
• Redovito praznite kuhinjsku kantu za biootpad – osobito ljeti, jer se otpad brzo raspada i može uzrokovati neugodne mirise te privući mušice.
• Ne pretrpavajte kantu – ako biootpad ostane zbijen i bez zraka, počinje fermentirati, što stvara smrad i ometa razgradnju.

Pravilnim odvajanjem biootpada štitimo tlo, zrak i vodu, a pri tome sudjelujemo u stvaranju zatvorenog kruga prirode, gdje otpad postaje resurs. I mali kućni koraci mogu napraviti veliku razliku.

Opasni otpad sadrži tvari koje su štetne za zdravlje ljudi, životinje i okoliš, a često se nalaze u svakodnevnim kućanstvima, u ormarićima, garažama, kupaonicama i kuhinjama. Iako zauzimaju mali volumen, mogu imati velik utjecaj ako se ne odlažu pravilno.

Zato je važno znati što točno spada u opasni otpad, kako ga prepoznati i gdje ga odložiti bez ugrožavanja okoliša.

Što spada u opasni otpad:

a) Baterije i akumulatori

• Sadrže teške metale poput olova, kadmija i žive koji mogu procuriti u tlo i podzemne vode.
• Odlažu se u posebne spremnike u trgovinama, školama ili reciklažnim dvorištima.

b) Elektronički uređaji

• Stari mobiteli, daljinski upravljači, punjači, računala, slušalice i slični uređaji s elektroničkim komponentama.
• Često sadrže štetne tvari (živa, arsen, bromirani usporivači gorenja) koje se moraju posebno zbrinuti.

c) Lijekovi s isteklim rokom trajanja

• Tablete, sirupi, masti i drugo – nikada ne bacajte u smeće ili wc školjku!
• Lijekovi se odlažu isključivo u za to predviđene kutije u ljekarnama.

d) Boje, lakovi, razrjeđivači, pesticidi

• Sve kemikalije koje se koriste za bojanje, lakiranje, zaštitu bilja i čišćenje posebnih površina.
• Opasne su po zdravlje i zapaljive – nikako ih ne izlijevajte u odvod.

e) Štedne i fluorescentne žarulje

• Sadrže živu i druge štetne plinove – razbijena žarulja može biti izuzetno opasna.
• Odnose se u reciklažno dvorište ili vraćaju prilikom kupnje novih.

f) Sredstva za čišćenje, sprejevi i kućne kemikalije

• Dezinfekcijska sredstva, sredstva za otčepljivanje odvoda, sredstva protiv plijesni, insekticidi i sprejevi pod pritiskom.
• Zbog hlapljivih tvari i korozivnih sastojaka zahtijevaju posebnu obradu.

Što ne spada u opasni otpad:

a) Ambalaža bez opasnih ostataka

• Ako ste npr. potrošili sredstvo za čišćenje i temeljito isprali ambalažu, može se odložiti u plastiku (ali pazite na oznake!).
• Ako ambalaža ima oznaku za opasne tvari (npr. simbol lubanje, plamena, korozije), bolje je za svaki slučaj svejedno predati u reciklažno dvorište.

Savjeti za sigurno rukovanje opasnim otpadom:

• Odnesite opasni otpad na za to predviđena mjesta – reciklažna dvorišta, mobilna sabirna mjesta (koja se povremeno organiziraju u naseljima), specijalizirane sabirne točke.
• Nikada ne izlijevajte tekuće kemikalije u sudoper, wc školjku ili van u prirodu – čak i male količine mogu zagaditi velike količine pitke vode i naštetiti ekosustavu.
• Lijekove uvijek vraćajte u ljekarne – one su dužne preuzeti ih i zbrinuti na siguran način, bez dodatnog troška za građane.
• Čuvajte opasni otpad dok ga ne možete sigurno odložiti – ne ostavljajte ga na vjetrometini, pristupačnom mjestu za djecu ili kućne ljubimce.
• Čitajte oznake na ambalaži – ako je označena kao “opasno,” “toksično,” “zapaljivo,” “štetno za okoliš” ili sadrži znakove upozorenja (npr. crvene rombove s crnim simbolima) – tretirajte to kao opasni otpad.

Pravilnim postupanjem s opasnim otpadom štitimo vodu, tlo, zrak i vlastito zdravlje, ali i zdravlje budućih generacija. Odgovorno zbrinjavanje nije samo pravna obveza, to je civilizacijska i etička dužnost.

Mješoviti ili neopasni komunalni otpad je ono što ostaje nakon što odvojimo sve što se može reciklirati: papir, plastiku, staklo, biootpad, metal i opasni otpad. U idealnim uvjetima, kanta za miješani otpad trebala bi biti poluprazna, jer većina otpada u kućanstvu ima svoje mjesto u sustavu reciklaže.

Ali dok ne dostignemo savršenu kružnu ekonomiju, neke stvari ipak moraju završiti u ovoj kategoriji.

Što spada u mješoviti otpad:

a) Papirnati proizvodi koji su zaprljani ili mokri

• Salvete, papirnati ručnici, maramice, papir omasti ili onečišćen hranom.
• Iako su od papira, ne mogu se reciklirati zbog kontaminacije.

b) Masna, prljava ambalaža

• Npr. kutije od pizze koje su natopljene masnoćom, plastična ambalaža s ostacima hrane koju nismo isprali.
• Ako se ne može očistiti, ide u miješani otpad.

c) Higijenski otpad

• Pelene, higijenski ulošci, štapići za uši, vlažne maramice, flasteri, tampone – sve što je u izravnom kontaktu s tijelom.
• Ovaj otpad nije reciklabilan i mora se pažljivo zbrinuti.

d) Predmeti iz kupaonice i kućanstva

• Stare četkice za zube, britvice, spužvice, brisači, žileti (dobro omotani radi sigurnosti), štapići za uši.
• Većina ovih predmeta je mješavina materijala koju nije moguće odvojiti.

e) Tvrda plastika koja ne ide u reciklažu

• Npr. plastične igračke bez oznake za reciklažu, plastične olovke, plastični kuhinjski alati koji nisu ambalaža.
• Ako nema oznaku za reciklažu i nije ambalaža, ide u mješoviti otpad.

f) Oštećen tekstil i obuća koja nije za donaciju ili reciklažu

• Podrapane čarape, poderane cipele s plastičnim umetkom, torbe s kombinacijom materijala.
• Ako se ne može nositi, ni preraditi, ide u ovu kategoriju.

Što ne spada u mješoviti otpad:

a) Bilo što što se može reciklirati

• Ako nešto pripada drugim kategorijama otpada (papir, plastika, staklo, metal, biootpad, opasni otpad), nije za mješoviti otpad. Primjeri:
  • Isprane plastične boce – idu u plastiku
  • Ljuske jaja – idu u biootpad
  • Stare baterije – idu u opasni otpad

Savjeti za pravilno odlaganje mješovitog otpada:

• Dobro promotrite svaki predmet prije nego ga bacite – možda ipak pripada nekoj drugoj kategoriji. Recimo, čep od jogurta ide u plastiku, a kartonska rola od toaletnog papira u papir.
• Smanjite količinu mješovitog otpada – kupujte proizvode s manje ambalaže, koristite višekratne opcije kad god možete.
• Koristite biorazgradive vrećice za smeće, osobito ako bacate mnogo biootpada unutar mješovitog – to smanjuje ukupni utjecaj na okoliš.
• Razmislite prije bacanja – možda je predmet moguće popraviti, pokloniti ili prenamijeniti.

Mješoviti otpad je ono što (za sada) ne znamo reciklirati, ali s vremenom i boljom infrastrukturom, i taj će popis postajati sve kraći. Do tada, budimo pažljivi i svjesni – svaki predmet koji ne završi u mješovitom otpadu, već dobije novu šansu kroz reciklažu, znači manje otpada na odlagalištima i čišći planet za sve nas.

Odvajanje otpada je korak prema održivijem životu koji možemo svi poduzeti. Iako to može zvučati kao mala promjena, svaki pojedinac može pridonijeti većem utjecaju na očuvanje okoliša. Pravilno razvrstavanje i reciklaža otpada omogućuju nam da smanjimo količinu smeća na deponijama, štedimo resurse i smanjujemo zagađenje.

Započnite s malim koracima – odvajajte otpad pravilno, educirajte se o tome i motivirajte svoje najbliže na isto. Zajedno možemo napraviti razliku.